Napokon da se malo odmorimo od tog silnog posla koji nemamo. Webnawebu svim ne/zaposlenim ljudima u Hrvatskoj čestita Praznik rada.
Praznik rada koji se obilježava u cijelom svijetu s težnjom
da se stvore pravedniji i humaniji odnosi prema radnicima.
Međunarodni praznik rada obilježava se u znak sjećanja na velike radničke demonstracije koje su se održale u Chicagu, 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobu s policijom poginulo više od dvije stotine radnika, a njih osam bilo je osuđeno na smrt.
Te demonstracije bile su održane radi toga što su radnici zahtjevali osam satno radno vrijeme.
Pa se ja sad pitam da li onima koji su danas zaposleni ili
onoj većini, nezaposlenima treba čestitati Praznik rada? Jesu li i oni koji ne rade i već nekoliko godina traže posao isto još uvijek radnici? I ne bi li svi oni
nezaposleni bili sretni i s deset satnim radnim vremenom?
Mislim da bi. Ja, na primjer, bih sigurno.
U svakom slučaju čestitam onima koji su svoj posao u lijepoj
našoj uspjeli zadržati i onima koji uspjevaju preživjeti s naknadom s Burze,
ako su sretni pa ju još dobivaju. Jer ja ju npr., više ne dobivam.
Lijepoj našoj čestitam na najvišoj stopi registrirane
nezaposlenosti u poslijednjih deset godina.
No, ne želim kukati, čestitam i predsjedniku Ivi Josipoviću i
svima u Vladi Praznik rada, a predsjedniku želim reći da se ne obazire na ove "neke" Hrvate koji su oni u svom filmu, zavijeni u crno bez razloga i bez veze
promiču kulturu kukanja umjesto da zasuču rukave i rade.
R a d e !
Gdje? Ne zna se i nije bitno, jer ključna riječ je rad, rad i samo rad.
A nas skoro 400.000 snaći ćemo se.
Zar ne?
Ipak, nema veze što je stopa zaposlenosti 52,4 % i što je
Hrvatska među najgorima u Europi, ipak manju zaposlenost od Hrvatske još uvijek
ima i Makedonija i Turska.
Nek` nam je Sretan Praznik rada!
