Od ARPA Neta do Inter Neta

Prvu računalnu mrežu, jezgru današnjeg interneta, napravili su u SAD-u tijekom 60-tih godina prošlog stoljeća u agenciji ARPA, Advanced Research Projects Agency. 

ARPA je tada povezivala nekoliko računala u četiri sveučilišta. Znanstvenici su joj dali ime ARPANET (ARPA NETwork), a izgradili su je s namjerom da to bude mreža koja će uspješno raditi čak i u slučaju da dio mreže bude oštećen.

Tako nešto je bilo važno vojsci koja je proučavala način kako održati komunikaciju čak i u slučaju nuklearnog rata. To je bilo vrijeme hladnog rata, pa je baš ta neprestalna ratna opasnost i želja da se bude ispred protivnika donijela svijetu mnoge tehnološke inovacije i proizvode kojih bez hladnog rata ne bi bilo.

ARPANet je počeo 1969. godine sa samo 2 povezana noda, a početkom 1971. je imao čak 14 nodova  tj. lokacija s kojih se moglo pristupiti onome što će kasnije postati mreža svih mreža. 

Tada su svi uređaji povezani na ARPANet mogli biti prikazani na jednom listu papira i skroz jednostavnoj mapi.

Mreža svih mreža na listu papira? 

Da, na listu papira.

A sve to je zamišljeno za omogućavanje učinkovite komunikacije između vladinih agencija, istraživačkih centara, naravno Pentagona i sveučilišta kao što su Stanford i UCLA, ARPANet je ubrzo postao internacionalna mreža dostupna svima. 

Pa sad imamo učinkovitu komunikaciju. Jedino što je možda malo preučinkovita i previrtualna.

Sve živo je na netu ili preko neta.

No dobro, sudionici ARPA projekta imali su osjećaj da su ostvarili nešto jako važno i veliko te vizionarski zaključili "puni utjecaj tehnoloških promjena začetih ovim programom možda neće biti
shvaćen još mnogo godina".

Ja, na primjer, sa svojim blogom imena “WebNaWebu” i razno raznim Dayline.info "pixelizacijama" ; i

ostatak ljudi na zemlji danas, jesmo svjedoci toga i možemo se samo pitati koliko toga ćemo još imati za shvatiti i koliko toga će tek doći na red da bi se upoznalo i razumjelo.

Koliko će još izložaka i u kakvom obliku doći do Muzeja računalne povijesti.

Hoće li i naša povijest biti na listu papira, na fotografiji ili možda na milion pixela?

Čak mi pada napamet, da je moja Zlatna pixelizacija o kojoj sam pisala kao o posljedici jednog "ne", u stvari  samo nuspojava konstatnih tehnoloških promjena koje ja, takva kakva jesam, moram pratiti.

Jesam li počela pixelizirati ;)