Google ... ahhh

Ovdje sam započela s traženjem posla i zapetljala se u društvene mreže. 

I što se više koprcam to sam zapetljanija u njih. Znači ja u mrežama preko glave ritam se i koprcam i dalje, a kako ste vi? 

U njima ili samo na njima?

S društvenim mrežama ili bez njih? 

Ali Google ... hm...
ili ahhh ;

Nakon mnogih Googleovih pokušaja pomislila sam kako je odustao, ali zeznula sam se jer Google ne odustaje ;) Čak ni nakon mnogih promašaja.
Google ne odustaje and this is it. And this it is ;

Počeli su s Orkut-om. Orkut - društvena mreža koja je danas popularna u Indiji i Brazilu. Orkut je hostan u Kaliforniji nešto iza 2001. i Club Nexus-a prve socijalne mreže Orkuta Büyükköktena, turskog inžinjera po kojem je socijalna mreža Orkut dobila ime.

Orkut nije bio savršen, ali je imao neke mogućnosti koje su djelovale skroz cool, npr. označiti prijatelje kao  Cool, Sexy ili Trustworthy.

Nema tome dugo uglazbljena je i  Android aplikacija.

Mnogi su prognozirali da će biti jako uspješan s obzirom da je vrlo brzo nadmašio Friendster. Ali Facebook npr. je ipak bio malo preveliki zalogaj.

Poslije toga stiže nam Dodgeball kao servis za lociranje putem mobilnog telefona. Odlična ideja koja je prije čak 6 godina ostala neprepoznata.

Kreator Dodgeballa Dennis Crowley poslije je napravio Foursquare. Jako sličnu web stranicu, aplikaciju. Napravio ju je pod drugim imenom i u puno, puno prikladnije vrijeme.

I tu naravno, Google nije stao. GChat  nam stiže 2006. Nije donio ništa baš revolucionarno, samo komunikaciju između GMail korisnika.

2007. godine Google kupuje mrežu Jaiku koju je napravila grupa Finaca. Inače jako slična Twitteru, mreža za mikroblogiranje, a služila bi za komunikaciju i dijeljenje sadržaja. No nije baš nikako krenulo pa su Jaiku okrenuli i prema ”običnim” korisnicima. I što se desilo? Propala je.

Nakon toliko promašaja, većina bi odustala, ali ne i Google. Već slijedeće godine dolaze s Buzzom, koji postoji i danas na malo drugačiji način. Buzz je bio zamišljen kao dio GMaila, a korisnici su ga trebali koristiti kao zamjenu za Twitter i izmjenjivati statuse, linkove i slike.

Opet pokušaj da se Twiterru uzme dio korisnika i opet neuspješan jer to ne ide lako. Pogotovo ne s email klijentom i to u emailu koji ipak ne koriste baš svi. Koliko god dobar bio.

I tako, mic po mic stigla sam do Google+ , napokon društvene mreže koja je dostojna usporedbe s Facebookom i može se mjeriti s njim. Iako, sjećam se da je netko iz Googlea tvrdio da to nije društvena mreža i govorio da se Google+ ne uspoređuje niti natječe s Facebookom i niti jednom drugom društvenom mrežom.

Google+ je još u beta fazi, ali već sada ima oko18 milijuna korisnika i super koncept koji obećava.

Google Plus ima znači Krugove, Hangout, Sparks ...

E sad, da li Google tu staje. Nadam se da da i da će pokazati svima kako se radi odlična web stranica, društvena mreža na koju će mnogi koristiti.

„Krugovi“ su fora, koncept obećava, a imamo i video pozive koji su ugrađeni u Google+ sigurno ćemo vidjeti kako će se Google+ dalje razvijati.

Društvene mreže ...
S njima internet više nije isti, s njima ništa više nije isto.

S njima traženje posla o kojem sam ovdje dosta pisala više nije isto, odlazak na kavu s prijateljima više nije isti i ne može proći bez gledanja u mobitel i provjeravanja notifikacija ili poruka. Postale su prevažne.

A mene su, u mojoj potrazi za poslom, totalno pregazile zapetljale i pokopale.
A Google?  ...
Google mi je kao i uvijek, čak i s društvenom mrežom iza sebe, onako ahhhh
;)

Od weba do neba

Ovaj blog se iz već zaboravljenog razloga zove Web na webu, ali sam ipak ovu fotku odlučila staviti ovdje i nazvati  je  Od weba do neba.

Jer, fotka je ispala preprepre...predobro ;)

Kad se probudimo na plaži, s odličnim fotopapratom u ruci jer smo zaspali pokušavajući uslikati koju zvijezdu i/ili možda predivan mjesec, a dočeka nas ovakva duga.

PreDivna!

A predivne stvari idu na Google 💓 ahhh naravno ;

Clicker

na Google play:

QuickTouch

Automatic Clicker

 

 

Off ili online život?

Web 2.0 ili web 3.0?

Prisutnost na društvenim mrežama danas više nije hir i ne znači samo “biti in”.

Ne, to je postao jako važan alat u modernom načinu poslovanja.

Malo po malo, postalo je zaista neophodno svoje potencijalne klijente redovno izvještavati o svom radu, novostima, akcijama, pomacima, educirati ih o proizvodima ili uslugama kako bi vidjeli prednosti nad konkurencijom. Danas je to najjednostavnije putem društvenih mreža kojima neprekidno raste popularnost, korisnika je sve veći broj, a tako i potencijalnih kupaca proizvoda ili usluga.

Naš način, današnji način je jednostavno život u kojem društvene mreže i otvaranje profila na jednoj od njih, igraju sve važniju ulogu.

Samo otvaranje profila je poprilično jednostavno tako da svatko može otvoriti profil i svatko otvara profil(e) na društvenim mrežama.

Ali održavanje, kvalitetan sadržaj i kvalitetna komunikacija s prijateljima ili mogućim klijentima, publikom je puno drugačije i zahtjevnije.

Poduzetnici, stalno u poslu i strci, u utrci s vremenom, zauzeti praćenjem trendova u životu koji nije online, teško da će stići pratiti i kliktati po društvenim mrežama. One s druge strane ulaze tj. već su ušle u taj isti offline život svih tih poduzetnika i bacaju ih na leđa. Pa vrte u krug. Čisti break-dance. I tako dok im se ne zavrti u glavi.

I kad se i zadnjem, najizdržljivijem, poduzetniku zavrti u glavi, društvene mreže ne prestaju raditi, funkcionirati, vrtjeti i dalje svaka svoju priču.

Taj su problem počele rješavati agencije, ali ne one klasične marketinške, već agencije za društvene mreže i internet marketing … ili solo igrači.

I agencijama i solo igračima je zajednički nazivnik iskustvo, poznavanje alata internet marketinga, duboko ukorjenjena navika korištenja društvenih mreža za komunikaciju i ostvarenje ciljeva dovodi ih u prednost nad klasičnim marketinškim agencijama, kada su društvene mreže u pitanju. I sve povezano uz njih ili na njima.

Oni ne guraju svoje ponude prijateljima i rodbini u usta, ne “lajkaju” svaki link koji vide, nisu limitirani alatima i brijojem publike i što je najbolje svi njihovi fanovi, prijatelji su sami došli u potrazi baš za time što oni nude.

Ne guraju svoju ponudu u grlo prijateljima i rodbini – nisu limitirani sa alatima i brojem publike

i što je najbolja stvar, svi njihovi fanovi su dobrovoljno došli u potrazi za onim što nude.

Jer, imati internet stranicu više nije dovoljno. Pa se pitamo, što se promijenilo?

Web 2.0 i 3.0 je nastupio u svom punom sjaju, a  mlađa generacija zamjenjuje onu stariju. Kao i tehnologije i korištenje istih.Web 3.0 začinjen Semantic webom ;

A motiv, je li se motiv ljudi promijenio?

Ne. Ostao je isti.

Čovjekova motivacija oduvijek je bila potreba za samoostvarenjem.

A sada mu nove tehnologije pružaju sve za zadovoljavanjem tog motiva.

Sve mlađe generacije koje nastupaju, sada same biraju svoj tim, nisu limitirane na prikazivanje rezultata samo na razred i firmu, već želi svoj glas pustiti na internet i prikazati se cijelom svijetu.

I … žele odgovor na taj glas.

E pa biznismeni pomladite se ili unajmite, zaposlite nekoga tko to već/još je.

Hi-tech hrana ili znanost kuhanja

Konstantno pokušavam povezati, spojiti ove dvije divne stvari koje obožavam. Tehnologija i kuhinja/hrana.

Točnije, u kuhinji sam htjela malo tehnologije, informatike ili nečeg sličnog, a ne samo kurkume, dekadentnih banana ili češnjaka i kad ... napokon nađem tako nešto.

Eto, kad jedan od Microsoft ljudi pokrene projekt znanstvenog pristupa kuhanju, iz toga ne može izaći ništa drugo nego znanost kuhanja.

Vjerojatno bi se mnogim informatičarima dopala kuhinja tehničkog direktora Microsofta, jer na takvu prostoriju za kuhanje bi bio ljubomoran i znanstveni laboratoriji za svemirsku tehnologiju.

Nathan Myhrvold je 2006. god. otišao iz Microsofta, pokrenuo projekt Modernist Cuisine pa taj svoj rad posvetio znanosti kuhanja. Znala sam da je kuhanje umjetnost, ali evo s obzirom da dr. N. Myhrvold, bivši CTO iz Microsofta može kuhati na hi-tech način, sada svi vidimo kako u kuhanju ipak ima više znanosti nego što se čini na prvi pogled ;)

Nathan Myhrvold je napisao kuharicu Modernist Cuisine koja  se bavi cijelom povijesti, teorijom, praksom i tehnologijom kuhanja s detaljnim objašnjenjima toga što se namirnicama dešava dok su u našim rukama. Kuharica je izdana u 6 dijelova, a veliki dio nje čine recepti koji spajaju revolucionarne metode obrade hrane, jako jednostavna jela koja možemo pripremati u našoj kuhinji, znači at home i ona za koja bi nam trebala oprema dostojna svemirske agencije ili velikog tehnološkog sveučilišta. Myhrvold je u Seattleu napravio veliki kompleks, znanstveni kuharski laboratorij, sve to u svrhu pisanja i istraživanja za svoju Kuharicu, u kojem, uz pomoć raznih vrsta znanstvenih metoda i metoda visoke tehnologije, nastaju nevjerojatna jela. Ta kuharica otvara jedan potpuno novi svijet kulinarskih mogućnost i inovacija za sve strastvene i/ili znatiželjne kuhare.

Recepata ima mnoštvo, popis metoda i jela jako je velik, a svi koji su probali ta jela napravljena sofisticiranom opremom, uz pomoć znanstvenih metoda naprosto su oduševljeni. Mislim da probati maslac od graška koji ima samo 3% masnoće mora oduševiti svakoga. 

Ima stvarno svega, od riba i mesa na razne načine, salata, sladoleda, razne tjestenine i riže, uskršnjih jaja, francuskih tostova ...

U Kuharici su i specijaliteti koji se kuhaju vakumirani na niskim temperaturama, satima pa čak i danima, jela za spremanje kojih se koriste elektromagnetski pulsevi, bio kemijske reakcije i metode, laseri ... 

Prva naklada tiskanog izdanja Modernist Cuisine dosta je ograničena, u prodaji je trenutno tek 6000 komada, no cijena je od 460 $ do 640 $, pa to i ne čudi. Ustvari, to je najskuplja kuharica na svijetu. Tko bi kupio najskuplju kuharicu na svijetu? Ja sigurno bih da su mi uvjeti drugačiji, a Myhrvold kaže da je ta kuharica namijenjena šefovima kuhinja koji žele svoje kuhanje podići na viši stupanj.
Viši stupanj kuhanja ili viši tehnološki stupanj? Vjerojatno oboje ;)

Sigurno će biti i onih koji će je  nabaviti za potrebe kućnog eksperimentiranja s modernom, pravilnom i potpuno drugačijom zdravom prehranom.

Neke dodatne informacije o Modernist Cuisine možete pročitati i u ovom PDF-u.

Pet knjiga Modernist Cuisinea se nalaze u akrilnoj kutiji, a šesti dio je u stvari manual za kuhanje, spiralno uvezen, nepromočiv i vodootporan jer se koristi tijekom samog kuhanja.

Čini se kako je on takvim hi-tech kuhanjem uspio čak dodatno začiniti znanost ;)

A kako ovaj post ne bi prošao baš bez ijednog recepta, ovdje imamo njegov recept za klasični pizza sauce.

Ili ako hoćete moju, možda običnu, ali Paleo pizzu.

Školica vs virtuala

... ili game, igra u školi, na poslu ...

Po webu se pojavljuju super igre za cure, dečke i odrasle koji ih tada igraju čak i na poslu. Ili smo danas ipak više po društvenim mrežama? Svejedno.

Tehnologija konstantno napreduje i sve se mijenja. Komunikacija, ljubav, odrastanje, starenje, igranje ... 

Svuda oko nas je virtualizacija i nešto virtualno. Sve je postalo viruala.

Googlam fizika za sedmi razred, a moj sin gleda filmiće na Youtube-u dok bi trebao biti vani sa svojim vršnjacima. Ili igra igre na Playstationu.

Na internetu postoji hrpetina stranica s igrama koje nude besplatne igre, a primjetila sam kako se dosta traže igre za cure 247 i igre 247 za cure. 

"247", ako nekome nije palo na pamet, je oznaka za 24 sata na dan, 7 dana u tjednu. On line, na webu, netu, internetu, 247. Strava i užas.

Vrijeme osnovne škole meni je bilo meni vrijeme savršene zabave i zezanja. 

Vrijeme bez interneta, mobitela i smart TV-a, vrijeme provedeno vani s društvom, bez aparata, tehnologije i neta ili googlanja o tome koji je najbolji smart telefon.

I igrala sam školice na cesti, a ne na netu. One najobičnije, svima dostupne školice za koju nam je potrebna samo cesta i kreda.

I ništa više. Ništa.

Igra li se školica još uvijek ili to igranje sada izgleda samo ovako?

Nadam se da ne ;)

Jedna slika tisuću riječi

Volim riječi, volim slike, a kažu "slika govori tisuću riječi".

Ova fotka meni je predivna i genijalna i nisam izdržala ne staviti je ovdje na WebNaWebu.
Jer ipak, gdje naći toliko informacija o fotografiranju, fotografijama, fotoaparatima, grafičkim aplikacijama i software -ima s kojima se fotografije mogu obrađivati nego baš na webu, internetu.

Grafički i web dizajneri i fotografi svoje crno-bijele fotografije, fotografije u boji, digitalne fotografije ili svoje radove iz Adobe Photoshopa izlažu i/ili prodaju preko neta. Iako, u zadnje vrijeme, sve to sasvim dobro ide i preko društvenih mreža. 

Vjerujem da posao s fotoaparatima, fotografijama i fotografiranjem i nije baš najlakše naći, ali sigurna sam da tko ga ima uživa u svom poslu jer je to hobi kao posao. Super zvuči, ne?

Fotografija dolje je stavljena na web studio 500px gdje svatko može otići i uploadati svoju fotku.

U Hrvatskoj isto ima sličnih web stranica, galerija i pixelčića kao npr. prva hrvatska Galerija 1000000 px koju je pokrenuo portal Fotografija.hr, a koja je zamišljena kao web stranica dimenzija 1000 x 1000 pixela na kojoj možemo unajmiti prostor određenih dimenzija za izlaganje naših fotografija.

Photo by Dennis Largo Schulz na http://500px.com/photo/38677762.
Neki su me pitali, a trebali bi njemu postaviti pitanje ima li gaćice ili možda ipak ne?;